Akustička ekologija, koja se ponekad naziva ekoakustika ili zvučna kulisa, disciplina je koja proučava odnos između ljudi i njihove okoline posredovan zvukom. Središnja je tema akustičke ekologije zagađenje bukom. Ekologija zvučnih krajolika povezana je s ekologijom u prirodi jer su zvukovi trajna i dinamična svojstva svih krajolika. Zvuk oblikuje prostor dajući mu poseban ugođaj, kao što i sam prostor utječe na zvuk. Svaki krajolik ima svoj univerzalan zvuk. Zvučni krajolici sastoje se od triju vrsta zvukova. Tako biofonija predstavlja kompoziciju zvukova koje proizvode organizmi; geofonija predstavlja zvukove u određenom ambijentu kao rezultate prirodnih fenomena poput vjetra, kiše, oluje i ostalih prirodnih elemenata; antrofonija podrazumijeva zvukove nastale ljudskom aktivnošću.
Zvučno oblikovanje prostora temelji se na Schaferovoj teoriji o zvučnom okolišu. Osnovna estetska načela akustičkog projektiranja su: načelo ukidanja ili smanjivanja utjecaja pojedinih sastavnica zvučnog okoliša (načelo buke); načelo zaštite vrijednih sastavnica koje pridonose identitetu prostora (usklađivanje vizualne i auralne percepecije); kreativno načelo dodavanja novih sastavnica u zvučni okoliš (umjetničke akustičke produkcije i instalacije). U okviru akustičkog projektiranja zvuk jednako podliježe subjektivnim i objektivnim parametrima vrednovanja i mjerenja. Usporedni pristup vrednovanju zvuka omogućuje razumjeti zašto buka u nekim situacijama može biti poželjna i ugodna (npr. u muzičkim žanrovima rock, punck, elektronička glazba i dr., gdje je buka element estetske vrijednosti i namjerna aktivnost izvođača), kao što u nekim situacijama tišina može biti neugodna kad je, naprimjer, zvučni okoliš niske razine glasnoće neugodan zbog nepoželjnog zvučnog sadržaja. Sadržaj zvučnog okoliša značajniji je za ocjenu doživljaja krajolika od glasnoće, dok se zvukovi prirode smatraju najpoželjnijim sastavnicama zvučnog okoliša. Izniman svjetski primjer akustičkog dizajniranja su Morske orgulje u Zadru. Instalacija ilustrira primjenjivost teorije zvučnog okoliša i znanstvenih istraživanja u metodologiji unapređenja gradskih prostora s ciljem brendiranja i promocije destinacije.
Total zvukova određenog područja koji je perceptivan ljudskom uhu.
Zvučna identifikacija proizvoda ili usluga u svrhu postizanja razlikovanja od drugih proizvoda i usluga.
Svaki neželjeni zvuk koji može nepovoljno utjecati na ljudsko zdravlje. Osjetljivost čovjeka na buku ovisi o karakteristikama izvora buke, individualnim karakteristikama izložene osobe kao i trajanju, vrsti i načinu izloženosti. S obzirom na karakteristike pojavljivanja zvučnih događaja u vremenu razlikuje se nekoliko vrsta buke: nepromjenjiva kontinuirana buka, promjenjiva kontinuirana buka, isprekidana buka i impulsna buka. Prema frekvencijskom sastavu, buka može biti širokopojasna, uskopojasna i tonalna.
Demingov ciklus kvalitete je kontinuirani proces unaprjeđivanja kvalitete koji se ostvaruje kroz sljedeće procese:
Kulturna forma koja se definira kao umjetnost vremenske organizacije i kombinacije zvukova koje ovise o utvrđenim pravilima u zavisnosti od kulture društva ili zajednice. Osnovni glazbeni elementi su ritam, melodija i harmonija. Glazbena djela prenose poruke koje se ostvaruju kroz glazbena (estetska) i ne glazbena (socijalna) značenja.
Koncept o funkciji glazbe u određenom prostoru. Obilježja uređenosti i funkcionalnosti glazbenog okoliša proizlaze iz namjene prostora i načina na koji se oblikuje njegov uslužni karakter (servicescape). Oblikovanje se temelji na načelu usklađivanja glazbenih varijabli poput melodije, ritma, harmonije i dr. s očekivanim kognitivnim, emocionalnim i psihološkim ponašanjem ljudi u određenom prostoru. Model oblikovanja glazbenog okoliša u službi turizma počiva na ideji usklađivanja glazbe i pozitivnog raspoloženja gostiju koje potiče ugodu, zabavu i socijalizaciju.
Kategorija ekonomske aktivnosti koja se događa poslije 17 sati. Uključuje događaje i aktivnosti koje su otvorene noću. U gradovima s aktivnim noćnim životom, otvorenim restoranima, muzejima, klubovima, festivalima i dr. noćna ekonomija isplativija je od one koja se odvija za vrijeme sunčanoga dijela dana.
Kulturna forma široke privlačnosti, masovno producirana i distribuirana kroz glazbenu industriju. Uključuje raznolikost žanrova, kao što su: rock’n’roll, rock, pop, dance, hip-hop, R&B itd.
Zvuk se odbija ili reflektira kad pri rasprostiranju naiđe na zapreku. Zajedno s direktnim zvukom reflektirani zvuk čini ukupnu zvučnu sliku nekog izvora zvuka. Ako reflektirani ili odbijeni zvuk dovoljno kasni u odnosu na direktni zvuk, može doći do pojave koja se naziva jeka. Ako je kašnjenje reflektiranog zvuka u odnosu na direktni zvuk dovoljno kratko, dolazi do pojave koja se naziva odjek. Kod jeke se čuju dva odvojena zvuka (direktni i reflektirani), dok se kod odjeka direktni i reflektirani zvuk čuju kao jedan zvuk kojemu opada razina glasnoće.
Koncept o utjecaju fizičkog okruženja na odvijanje servisnog procesa. Primjenjuje se u dizajniranju uslužnih objekta s ciljem postizanja izvođenja i/ili komuniciranja usluge koja se zasniva na ostvarenju interakcije prodavatelja i kupaca.
Doživljaj koji je potenciran uključivanjem više fizioloških osjetila. Koncept spajanja osjetila u jedinstveni doživljaj bilježi povijesne razmjere, a značajno se realizira u djelima tzv. totalne umjetnosti (Gesamtkunstwerk) u XIX stoljeću.
Teorijski pristup zvučnom okolišu kao cjelovito shvaćenom fenomenu zvuka u prostoru postavio je 1960-ih godina kanadski muzikolog, teoretičar i skladatelj Raymond Murray Schafer. Svojim radom na World Soundscape Project postavio je temelje interdisciplinarnim istraživanjima zvučnoga okoliša kao ukupnog zvuka prostora koji se razmatra u interaktivnom odnosu između fizičkog okoliša, slušatelja i zvuka kao nematerijalne dimenzije prostora. Tako predmetom proučavanja soundscape teorije postaju bilo koji dijelovi zvučnog okoliša koji se odnose na prostor, ali i na apstraktne konstrukcije kao što su glazbene kompozicije i zvučni zapisi u funkciji stvaranja posebnih zvučnih ambijenata. Prema Schaferu, zvučni okoliš sastoji se od (pozadinskih) zvukova među kojima neki imaju kulturološko značenje. Tako keynote zvukovi utvrđuju osnovni karakter prostora i često su prirodnog podrijetla, dok su soundmark zvukovi češće zvukovi antropogenog podrijetla koji su postali neodvojivi dio iskustvenog života društvene zajednice.
Model povezivanja više dionika u cilju razvoja novoga ili unapređivanja postojećega proizvoda uz ostvarenje koristi za dionike, turiste (domicilno stanovništvo) i destinaciju. Temelji se na suradnji dionika i predstavlja oblik poticanja poduzetništva kojim se povećava kvaliteta i konkurentnost na turističkom tržištu.
Glazbena praksa i forma amatera usmeno prenošena. Predstavlja dio specifične glazbene kulture određene društvene zajednice, a uključuje narodne pjesme, instrumentalna i plesna djela.
Valno gibanje čestica u zraku ili drugim elastičnim medijima. Može se sagledavati kao fizički fenomen koji potiče slušni mehanizam proizvodeći zvučni osjećaj. To je tzv. čujni zvuk. Čujni zvukovi po svojim se perceptivnim karakteristikama razlikuju prema intenzitetu, visini i boji, a u fizikalnom smislu zvukovi se razliku po amplitudi, frekvenciji i spektralnom sastavu. Osim čujnoga razlikujemo i nečujne zvukove – infrazvuk i ultrazvuk.
Glazba čija se strukturna svojstva kao što su ritam, melodija, tonalitet, harmonijska progresija i boja stavljaju u funkciju djelovanja na čovjeka s ciljem poticanja blagotvornih učinaka.